Pojedine forumske sekcije su sakrivene od pogleda gostiju, pogledaj ih odmah, jednostavnim klikom na registraciju...      - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - > > > Registracija   

Autor Tema: Psihologija Hackera  (Posjeta: 208 )

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Offline The Boss

  • Administrator
  • ********
  • Aktivnost:2%
  • [-] Reputacija: 7 [+]
Psihologija Hackera
« : Ponedjeljak 26.12.11 ; 02:23 »
Prehrambene navike
Premda je u javnosti gotovo uvriježeno mišljenje da se njihove prehrambene navike uvelike baziraju na različitim varijacijama brze prehrane (junk food), to uopće nije točno. Ovakav stav je u stvari reliktivan i pripada sad već barem 10 godina zastarjelom hackerskom stereotipu. Ako se osvrnemo na najveću i najveću hackersku zajednicu, onu američku naravno, da se zaključiti da se opći trend kreće ka konzumaciji jela izrazito etničkog podrijetla. Između ostalog izdvaja se orijentalna, dalekoistočna i meksička kuhinja. Naglasak je dakle na egzotici i začinima. Naravno, da se na radnom stolu pri svakom cjelonoćnom hackiranju još uvijek zna naći i pokoja pizza ili hamburger iz mikrovalne pećnice.


Politička orijentacija
U principu u potpunosti odbijaju bilo kakva politička opredjeljenja u klasičnom smislu riječi. Jedino što se može sa sigurnošću ustvrditi je da su zagriženi antiautoritativci i agresivno apolitični, a bilo kakva naginjanja konvencionalnom konzervativizmu ili ljevičarenju posve su isključena.


Spolna, rasna i nacionalna pripadnost
Premda su hackeri većinom muškarci, na žene se unutar zajednice ne gleda kao na uljeze ili bića s drugog planeta. Štoviše, cijenjene su prema svojim sposobnostima i osobnim kvalitetama, a ne zahvaljujući pukoj činjenici da su ženskog spola. Riječ je dakle o jednoj od rijetkih društvenih skupina o kojoj zagrižene feministkinje ne bi imale ama baš ništa loše za reći. Ovdje je potrebito istaknuti da je postotak žena među hackerima znatno veći nego što je to slučaj s nekim srodnim tehničkim profesijama.
Što se rasne i nacionalne pripadnosti tiče, riječ je o stvarima kojima hackeri ne pridaju gotovo nikakvu važnost i bilo kakve predrasude po tom pitanju posve su im strane, što je i razumljivo obzirom da su u njihovom razrađenom sustavu vrijednosti kombinacija kromosoma, boja kože i jezik kojim se netko služi posve nebitne sitnice.


Religija
Hackeri su velikom većinom agnostici, ateisti ili pak vrlo komotni glede svojih religioznih uvjerenja. Primjetna je izvjesna sklonost misticizmu i zapadu egzotičnim religijama, Zen Budizmu primjerice pa čak i religijskim-parodijama poput Crkve SubGenija ili Discordianismu.

Stav prema opijatima i kemijskim stimulansima
Velika većina hackera ne uživa u duhanu, a alkohol konzumira u umjerenim i zanemarivim količinama (radi se poglavito o manjoj, ali vrlo živopisnoj podskupini obožavatelja piva). Uporaba lakših droga zanemariva je, a teške droge ("downerse") hackeri izbjegavaju, jer ih po njihovim riječima zaglupljuju. Oni su ovisnici o posve drugim vrstama kemijskih supstanci, žestokim kombinacijama kofeina i šećera na primjer.


Komunikacija
Iako hackeri gotovo po "defaultu" izbjegavaju direktnu i neobaveznu komunikaciju licem u lice s "običnim" ljudima, vrlo pažljivo koriste jezik i izraze. Jako su precizni i sažeti u izričaju pa su često posve nerazumljivi običnim smrtnicima zbog obilja stručnih izraza i specifičnog slenga. U pravilu se bolje izražavaju pismeno nego usmeno.


Seksualne navike
Hackerska zajednica općenito je puno tolerantnija prema životnim nazorima pa je takav slučaj i kada je sex u pitanju. Hackeri često prakticiraju poliandrijskim ili poligenoznim zajednicama, slobodne brakove i život u komunama. Ukupno uzevši, više-manje svjesno, hackeri gaje kontrakulturne vrijednosti.


Personality - jake strane
Najprimjetnija značajka njihove osobnosti je visoka inteligencija, velika radoznalost i lakoća kojom se nose s intelektualnim apstrakcijama. Dodajmo tome da su hackeri većinom "neofili", koje noviteti pogotovo ako se radi o intelektualnim stvarima privlače i stimuliraju. Mahom ih također možemo okarakterizirati kao jake inidividualiste i nekonformiste.
Iako je, kako spomenusmo, visok stupanj inteligencije uobičajena stvar među njima, nije baš "sine qua non", uvjet bez kojeg se ne može (biti hacker). Jedna druga stvar je možda puno značajnija u cijeloj priči, a to je sposobnost mentalne apsorpcije, zadržavanja i baratanja velikom količinom ponekad naizgled beznačajnih detalja i podataka kombinirana s uvjerenjem da će kad-tad istina naći odgovarajući kontekst i dati pravo značenje. Osoba sasvim prosječnog stupnja analitičke inteligencije koje ima razvijenu ovu sposobnost može s vremenom postati cijenjeni član hackerske zajednice. Punokrvni kreativni genijalac kojemu ona nedostaje će pak vrlo brzo primijetiti kako ga ljudi, kojima "upload" sadržaja od parstotina strana debelog UNIX priručnika na vlastiti harddisk u glavi ne predstavlja nikakav značajniji problem, izbjegavaju.
Usprkos uvriježenom stereotipu, hackeri nisu "strogo" intelektualno usmjereni, privlače ih sve što im pruža prijeko potrebnu mentalnu stimulaciju, i najčešće su u stanju argumentirano i s autoritetom raspravljati o velikom broju najrazličitijih tema - pod uvjetom da ih prvo natjerate na razgovor, naravno. Vezano uz ovo potonje, razvidna je činjenica da što je hacker bolji u svom omiljenom poslu, dakle hackiranju, to je izvjesnije da je veći broj područja na kojima je njegovo ili njeno mišljenje više nego mjerodavno.
Hackeri su pravi frikovi kad je kontrola u pitanju i to na način koji nema nikakve veze s uobičajenim despotskim ili diktatorskim konotacijama koje izraz u prvi mah pobuđuje. Prije bi se moglo reći da na isti način na koji djeca uživaju tjerajući modele vlakova da po njihovoj želji na pritisak puceta drndaju naprijed nazad po tračnicama, hackeri uživaju natjeravajući komplicirane spravice poput računala da rade izvanredno neuobičajene stvari za njih.
Po svaku cijenu izbjegavaju dosadu, monotoniju, neodređenost, i sve one sive unaprijed određene stvari koje se obično podrazumijevaju u svakodnevnom životu. Shodno tome skloni su biti pažljivi i sređeni u onome što ih intelektualno zaokuplja, a potpuno kaotični i anarhični svugdje drugdje. Njihov "kod" će biti čist i prekrasan, pa čak i ako je njihov radni stol zatrpan ispod metra i pol svakojakog smeća.
Hackeri su u globalu gotovo ravnodušni prema konvencionalnim priznanjima okoline u kojoj žive i rade u obliku slave ili novca. Ono što ih uzbuđuje su izazovi i zanimljive tehnološke igračke, i skloni su prema tome poklanjati svoju pažnju svim ostalim usputnim poslovima ili aktivnostima.


Personality - Slabosti
Hackeri imaju problema da se emocionalno identificiraju sa ostalim ljudima. Uzrok ovome možda leži u činjenici da oni uglavnom i nisu poput ostalih ljudi. Ono što ne iznenađuje je i njihova sklonost ka zatvaranju u sebe, intelektualna arogancija i nedostatak bilo kakvog strpljenja prema ljudima i zadaćama koje, po njihovom mišljenju, troše njihovo dragocjeno vrijeme. Cinični kakvi već jesu, hackeri znaju beskonačno dugo tuliti nad enormnom količinom idiotizma i gluposti koja po njihovom uzvišenom mišljenju vlada svijetom, no zbog svojih slabosti u komunikaciji najčešće su jako slabi kada su u pitanju konfrontacije ili pregovori bilo kakve vrste.
Pokazujući upravo fanatičnu vjeru u ono što oni nazivaju "Pravom Stvari", najčešće su strahovito netolerantni u raspravama o tehničkim pitanjima bilo kakve vrste, što je inače u potpunoj suprotnosti s općim duhom tolerancije i otvorenosti prema alternativnim gledištima koje njeguju.
Kao rezultat svega navedenog, hackeri imaju velikih problema uspostaviti i zadržati stabilnu emocionalnu vezu. U najgorem slučaju potonje opet uzrokuje stvaranje klasičnog "nerda": povučenog, seksualno frustriranog i asocijalnog računarskog fanatika. Iako je ovaj katastrofičan scenarij umnogome rjeđi nego što se to misli, svaki pravi hacker potvrditi će vam da je kod sebe primijetio bar zrno opisanih stvari.
Velika većina ljudi sklona je okarakterizirati prosječnog hackera kao "nepotpuno socijaliziranu" osobu a oni se pak prema takvim ljudima odnose s krajnjim prijezirom, tj. ako ih se uopće i udostoje primijetiti.

I na kraju ali ne i najmanje važno…
Hackeri u pravilu više vole mačke no pse (počesto čak vole reći da mačke imaju hackersku narav).
Oni koji voze, voze se u krntijama koje ne peru mjesecima.
Njihova neorganiziranost i aljkavost kad je u pitanju "vanjski svijet" je upravo monumentalna. Računi se nikad ne podmiruju na vrijeme, nered i opći kaos podjednako im vladaju u domu i na poslu, a manji kućni popravci rastežu se unedogled.
Gotovo svi hackeri bez razlike imaju grozan rukopis i naviku pisanja "capsima" tj. velikim tiskanim slovima.
Najbolji su, u stvari i jedini pravi hackeri oni nevidljivi za koje nitko ne zna, momci i cure koje nitko ne primjećuje i za kojima se nitko ne bi okrenuo, a kamo li ih u novine ili na televiziju stavio.
Sudeći po ovo zadnjoj stavci trebao bih ispraviti krivi navod s kojim sam završio prvi nastavak ove sage o hackeru običnom domaćem. Spomenuta "Prva svehrvatska hackerska konvencija" možda bi se ipak trebala održati na poljudskom stadionu, pod uvjetom da ih netko uspije istjerati na svjetlo dana, naravno.
« Zadnja izmjena: Ponedjeljak 26.12.11 ; 02:25 Dr. Ispaljot »

Ispaljotka.net

Psihologija Hackera
« : Ponedjeljak 26.12.11 ; 02:23 »



 

Stranica je generirana za 0.057 sekundi uz 31 upita.